Vjeruje se da Shilajit nastaje postupnom razgradnjom biljnih materijala (uključujući bijelu djetelinu) i raznih plijesni, koju pospješuju različiti mikroorganizmi tijekom dugih vremenskih razdoblja (potencijalno u rasponu od stoljeća). Međutim, točno podrijetlo shilajita ostaje kontroverzno. Neki predlažu geološke procese kao što je taljenje metalnih elemenata kao što su zlato, srebro, bakar i željezo, dok drugi nagađaju biološko podrijetlo, uključujući životinjski izmet. Unatoč tim različitim teorijama, većina literature sugerira da su raspadajuće biljke primarni izvor shilajita.
Shilajit se prvenstveno sastoji od huminske kiseline, fulvinske kiseline, dibenzo- -pirona, proteina i više od 80 minerala, sa širokim rasponom kemijskih komponenti. Humusne tvari, uključujući fulvinsku kiselinu, proizvodi su razgradnje i glavni su bioaktivni spojevi pronađeni u shilajitu, čineći približno 60%-80% ukupnog sastava shilajita. Fulvinska kiselina je mala molekula koja se lako apsorbira u crijevima. Poznato je po svojim snažnim antioksidativnim i protuupalnim učincima.
Nadalje, dibenzo- -piron, poznat i kao DAP ili DBP, organski je spoj koji također pruža antioksidativno djelovanje. Druge molekule prisutne u shilajitu uključuju masne kiseline, triterpene, sterole, aminokiseline i polifenole, a opažene su varijacije ovisno o regiji podrijetla.
Tradicionalna upotreba Shilajita
Kroz povijest, Shilajit je igrao vitalnu ulogu u tradicionalnim medicinskim sustavima kao što su Ayurveda i tibetanska medicina. U ayurvedskoj medicini Shilajit se smatra učinkovitim prirodnim lijekom s višestrukim prednostima. Poznato kao "rasayana", što znači "pomlađivanje", može spriječiti bolest i poboljšati kvalitetu života.
Tradicionalno se koristio za jačanje fizičke snage. Na sanskrtu "Shilajit" znači "uništavatelj slabosti i osvajač planina". Također je poznato po promicanju dugovječnosti, usporavanju starenja i sprječavanju bolesti putem svojih antioksidativnih i protuupalnih svojstava, što ga čini kamenom temeljcem ayurvedske prakse.
Njegov ljekoviti potencijal prepoznat je i korišten stoljećima. U Nepalu i sjevernoj Indiji Shilajit je glavna namirnica u prehrani i često se konzumira zbog svojih zdravstvenih prednosti. Uobičajena tradicionalna uporaba uključuje pomoć probavi, potporu zdravlju urinarnog trakta, liječenje epilepsije, ublažavanje kroničnog bronhitisa i borbu protiv anemije. Osim toga, njegova adaptogena svojstva pomažu u oslobađanju od stresa i vitalnosti.
Ayurvedski praktičari ga koriste za liječenje dijabetesa, bolesti žučnog mjehura, bubrežnih kamenaca, neuroloških poremećaja, menstrualnih nepravilnosti i još mnogo toga. Navodne koristi su goleme, što odražava njegovu trajnu reputaciju vrijednog prirodnog resursa.
Znanstveno dokazana učinkovitost Shilajita
Istraživanja na više područja su u stalnom porastu, podupirući korisne primjene shilajita.
